Nije problem u ljudima. Problem je u načinu na koji ih razvijamo.

U poslednjih nekoliko godina kompanije ulažu više nego ikada u razvoj zaposlenih. Treninzi, radionice, benefiti, wellbeing programi…
A opet – isti problemi: pad motivacije, površna angažovanost, smanjena produktivnost.
I onaj poznat osećaj: ljudi jesu tu – ali nisu stvarno uključeni. Razumeju šta se od njih očekuje. Ali ne menjaju način na koji rade.
Problem nije u znanju
Nije problem u tome što ljudi ne znaju. Niti u tome što nema dovoljno edukacija. Problem je što većina programa radi na nivou informacije –
dok se stvarni problemi dešavaju na nivou unutrašnjih obrazaca.
Načina razmišljanja.
Načina reagovanja.
Odnosa prema radu.
Svi razumemo ovo:
5 + 4 = 9
6 + 3 = 9
Rezultat je isti. Ali način na koji dolazimo do njega – nije.
Većina kompanija pokušava da dođe do rezultata menjajući spoljne stvari: procese, alate, strukturu.
TOP (Tehnike Orijentisane na Prisutnost po metodi Patrika Balinta) menja nešto drugo – način na koji ljudi dolaze do rezultata.
Novi ljudi, stara rešenja
Danas u organizacije dolaze generacije koje ne pristaju na “zato što treba”.
Traže:
– smisao
– jasnoću
– prostor
– autentičnost
Ali nije problem samo u novim generacijama. Ni oni koji su dugo u sistemu više nisu motivisani na stare načine. Razlika je samo u tome što jedni to otvoreno kažu – a drugi ostanu, ali se povuku.
Klasični pristupi razvoja zaposlenih tu često nemaju odgovor.
Šta je TOP (i po čemu je drugačiji)
TOP ne počinje od teorije. Počinje od onoga što se ljudima stvarno dešava.
Svaki modul se ne predaje. On se otvara. Kroz situacije koje učesnici već žive. Kroz reakcije koje ne razumeju. Kroz obrasce koje ponavljaju.
Tema postoji – ali nije unapred servirana. U procesu se prepoznaje, imenuje i razrešava. I to ne kroz razgovor. Nego kroz iskustvo.
Na šta to konkretno utiče
Kroz proces, ljudi menjaju način na koji:
– postavljaju i čuvaju granice
– donose odluke i preuzimaju odgovornost
– reaguju na promene
– prestaju da ponavljaju stare obrazce
– postavljaju pravac i ostvaruju ciljeve
– rade – prisutno umesto na autopilotu
Ovo nisu teme za diskusiju. Ovo su stvari koje se u procesu zaista menjaju.
Šta se dešava u organizaciji
Kada se promeni način funkcionisanja ljudi — menja se i kultura. Ne deklarativno. Nego u svakodnevnom radu:
– ljudi ne čekaju instrukcije
– komunikacija postaje direktnija
– promene prestaju da budu pretnja
– lideri prestaju da gase požare
TOP nije još jedan trening. To je rad na mestu gde se odluke zaista donose – iznutra.
Zašto daje rezultate
TOP nije nastao iz teorije. Niti iz prepakovanih modela. To je iskustveni rad sa onim što je živo u ovom trenutku. Zato daje rezultate tamo gde drugi pristupi ostaju na nivou razumevanja – ali ne dolaze do promene.
Da li je ovo za vas
Ako želite da:
✔ razvoj ljudi ima stvaran uticaj na posao
✔ zadržite kvalitetne zaposlene
✔ izgradite kulturu koja odgovara novim generacijama
onda ima smisla da razgovaramo.
Jer pitanje nije da li ćete doći do rezultata. Pitanje je – kako.
5 + 4 i 6 + 3 daju isto. Ali ne vode istim putem. A dugoročno – put pravi razliku.
Na jednom treningu, menadžer je na početku rekao: „Moj tim zna sve što treba. Samo neće da preuzme odgovornost.“ Tri nedelje kasnije, nije pričao o timu. Pričao je o sebi. Shvatio je da svaku odluku proverava, koriguje i “popravlja” – i time ljude uči da ne odlučuju. Nije promenio tim. Promenio je način na koji reaguje. U narednih mesec dana, tim je počeo da donosi više odluka samostalno – bez dodatnih instrukcija. Ne zato što su naučili nešto novo. Nego zato što je prestao obrazac koji ih je držao u mestu.
Autor: Ljiljana Dragojlović

